TarraLand Utočište kunića i divljih zečeva
Ben je obolio
Priča o njemačkom ovčaru Benu, čuvaru Utočišta kunića, i njegovoj borbi sa bolešću
petak, 5.rujna 2008.-1.dio:
Doniranje krvi našem pesekuHITNO se tražio pas težak oko 40 kg čiji vlasnik je voljan dopustiti da pokloni krv. Transfuzija je bila potrebna za našeg njemačkog ovčara Bena. .. Zbog ogromnog lončastog truha dr. Ljolje je jučer došao k nama na vikendicu (jer se Ben nezna voziti u autu) i poslao nas što prije na snimanje. Benova tek treća vožnja u automobilu u njegovom desetogodišnjem životu prošla je u panici koja je tek mnogo kasnije prešla u povjerenje. Našeg peseka smo snimili na vet. faksu.
Od količine tada neidentificirane tekućine veterinar na faksu nije mogao naći niti organe na vlastitom mjestu. Srce, bubrege, jetru... Ben teško i diše zbog pritiska. Pojačan mu je puls. Vratili smo se u Bubu u Selskoj gdje je trebala biti obavljena punktacija par litara tekućine iz njegovog organizma kako bi snimanje na vet. fakultetu moglo biti ponovljeno, jer ranije slike od tekućine nije bilo moguće napraviti.
U vet. ambulanti Buba je otkriveno da je sva ta tekućina sama krv, to jest naš Ben ima unutarnje krvarenje i punktacija se zbog opasnosti nije izvela. Opće stanje mu je vrlo loše, veoma je slab, konstatirana mu je izričita anemija. Najteže je što neznamo zašto , jer od te silne krvi u njemu, snimanje organa nije moguće. Postoji mogućnost da je pukao neki tumor. Jučer je dobio i infuziju da ga ojača. Danas će dobiti transfuziju krvi od naše kujice Tare, i pripremamo se na operaciju u kojoj neznamo što nas čeka i kada će točno biti, možda već danas. Prva dva dana transfuziji krvi psi smiju dobiti od bilo kojeg većeg psa, no naredne ne mogu više dobiti od bilo kojeg pa smo tražili potencijale donatore koji bi bili na raspolaganju i po potrebi došli i testirali svog psa, kojeg bi imali u pripremi ako njegova krv odgovara Benovoj i ako će Ben trebati još jednu transfuziju. Ljudi su se javljali na mobitel u želji da nam pomognu, a jedan od angažmana dragih ljudi pokazao se spasonosnim za Bena taj petak.
------------------------------lončasti trbuščić --------------------nakon pokušaja punktacije------------infuzija--------
Objavljeno 5.rujna 2008.
petak, 5.rujna 2008.-2.dio:
Njemački ovčar Ben se oporavlja ali trebamo još kandidata za darivanje krvi
Tara i Izzy doniraju krv Benu
Dakle u petak smo došli smo s Taricom koja je dala manje krvi nego sam očekivala. Neznam koji je bio razlog, ipak pesica ima 50 kg, mirovala je i slušala što smo joj govorili da radi,
ali jednostavno smo skupili krvi "u dva mlaza" a ostatak vremena ju pikali, tražili venu, brijali 3 nogice i bušili nekoliko mjesta na svakoj i jednostavno nije išlo. Igla za doniranje krvi je moram priznati bila konjska.
Već me uhvatio strah jer sam znala da bi trebali imati više krvi. No u međuvremenu stalno je zvonio telefon, dolazili smsovi ljudi koji žele pomoći
Pri povratku na vikendicu (vraćajući Taru i da preuzmemo Bena) nazvala sam dr. Ljolje i saznala da ne samo prvi put, nego prva dva dana Ben smije dobiti bilo čiju krv. Laknulo mi je
Došli smo na vikendicu po Bena i unjeli ga u auto. Nije si maknuo plastiku za infuziju i transfuziju koja mu se nalazila na šapi, slatkica mali. On cijelo vrijeme kao da je znao da mu želimo pomoći i potpuno se prepustio. U Bubi kada je trebao hodati do svoje prostorije vidjelo se da jedva stoji na nogama.
Jedva sam dočekala da ga stave u box i da dobije prvu transfuziju od Tare.
......................................................................................
Za to vrijeme Zoran (dečko) je skoknuo do Renatine Bee za koju se ispostavilo da je razigrana poput svake velike pasmine u toj dobi i ništa od davanja jer nema šanse da uđe u auto. Hvala Renati na dobroj volji
Ben je za to vrijeme na transfuziji bio tako dobar i mirno ležao, da sam mogla napustiti gužvu u Bubi.
Onda je počela "trka s vremenom" jer je teško uskladiti radno vrijeme i obveze vlasnika pasa voljnih pomoći, sa hitnom novom transfuzijom.
Mihaleli hvala na 2 NJOa, iako u tom trenu nisam razmišljala o prijenosnim bolestima koji su njeni psi preboljeli nego samo o vrijednoj crvenoj tekućini. Nastavila sam zvati ostale kandidate, i shvatila kolika je sreća da bilo koji pas može taj i idući dan dati krv, a kasnije to više ipak neće moći biti bilo tko
Kada sam ispucala još neke "adute" zvala sam Zloćkinu frendicu Tenu iako sam u tom trenu mislila da njen pesek ima nešto preko 20 kg umjesto poželjnih što više (oko 40), ali više nisam znala koga kontaktirati za to popodne. I Tena i njen Izzy mogli su donirati iza 17 sati a Izzy ima i preko 40 kg
Došli smo po njih a ja se ne sjećam kada sam se tuđem psu tako radovala dok su nam se izdaleka približavali, kao Izzyu taj petak, da sam gotovo zaplakala od sreće vidjevši našeg spasitelja. Velik zdrav i mlad pas u punoj snazi korača sa odlučnom vlasnicom da daju krv. Od tada nadalje bila sam tako sretna popodne, iako uvijek sa mislima na svog Bena.
Izzy je ispustio veliku količinu krvi ko iz topa i to sa samo jednim pikanjem nogice, a nakon nekoliko trenutaka mogla sam sretno izaći van i Teni priopćiti da Ben uspješno prima veću količinu krvi u boxu.
Evo Izzya i njegove vlasnice Tene na povratku kući
......................................................................................
Hvala oboma!
Vratili smo se u Bubu i čuli još jednu dobru vijest a to je (osim što Ben više nije bio blijed već nakon Tarine krvi, a nakon Izzyeve je dodatno vidno ojačao), da netreba subotnje donacije krvi jer će mu ovo biti dovoljno. No, rekli su nam neka svakako imamo potencijalnih donatora jer bi moglo još trebati.
Primanje Izzyeve krvi bilo je gotovo taj petak oko 20 sati, a onda smo se zadržali da mu se bar manji dio krvi punktira iz trbušne šupljine. To je značilo da ga stavimo na bok na stol, u trbuh mu se probušila jedna cijevčica i oko pola litre krvi je kap po kap iscijeđeno u onu posudicu-bubrežnik, a sve je izgledalo kao da je netko izbušio bačvu i otvorio pipac iz kojeg curi vino...ova slika ->NIJE za svakog uf,napunila se cijela posudica i to je samo malen dio onog što je potrebno punktirati, ali Ben je u poptunom povjerenju prema nama ostao mirno ležati na stolu cijelo to vrijeme, trznući par puta nogicom jer je mislo da trči u polusnu Kao da je dobio nešto za smirenje, ali jednostavo nije, samo je kao i čitav dan mirno radio ono što smo mu pokazali da mora.
Tada je dobio samo jednu u nizu veliku pohvalu od veterinara da im je svojom poslušnošći i mirnoćom uveliko olakšao
Evo ovo je ukratko kako smo proveli taj dan, sivi petak.
Čekala nas je nova punktacija pa ćemo u ponedjeljak vidjeti hoće li moći na snimanje.
Sve uz nadu da više nema unutarnjeg krvarenja.
Tražila sam još kandidata jer Bena čeka vrlo vjerovatna operacija a neznamo tko će imati podobnu krv pa je još teže naći kandidate ako će trebati krvi a moglo bi trebati.
Objavljeno 6.rujna 2008.
ponedjeljak, 8.rujna 2008.:
Punktiranje krvi
Danas je Benu ispušteno 6 bubrežnika krvi, svaki put po 400 mL (bubrežnik ima 500 ali nismo do vrha). Sa onih 400 u petak to je 2800mL tj 2,8 L od čega danas čak 2,4 L, no nismo bili na snimanju jer nas čeka sutra još procjenjenih 3 bubrežnika po 400 mL nakon čega je snimanje. Nemalo zar ne?
Opet je bio miran, samo je ležao puna 2 i pol sata da ispusti te 2 i pol litre krvi:
.............................................................................
Evo rezultata: prije i danas
...............................................
...............................................
...............................................
Iduće NIJE preporučljivo da gleda svatko jer prikazuje punktaciju i krv: prije i danas
Razlika u veličini trbuha još je očitija uživo.
Mora strogo mirovati da ne počne ponovno krvarenje, pa ostaje na lancu - pozdrav od Bena
.............................................................................
Objavljeno 8.rujna 2008.
Utorak, 9.rujna 2008.
Dijagnoza bolesti
Danas je iz trbuščića punktirano jedva nekih 200mL jer ležeći na boku "pipac" kroz koji krv curi ne može biti dovoljno nisko da pokupi ono s dna, što se nataloži dok znači leži na boku. Pokušali smo ga uspraviti no jedva smo ga držali da stoji a tada se toliko zrgčio da ništa nije htjelo van.
Otišli smo ga snimiti i snimke su uspjele .
Ima tumor veličine 10 cm na području između lijevog bubrega i slezene no eto bar sada znamo što mu je. Promjer tumora od 10 cm je klasifikacija većeg tumora, no ne kakvih navodno zna biti.
Po obliku je maligni no sve se još mora dodatno utvrditi kada ga otvore.
Ne znamo za što se drži: bubreg, selzenu ili nešto treće, no držimo fige za slezenu jer mu onda vade tumor i slezenu bez koje može lako živjeti samo mu tada moramo paziti imunitet (i pod uvjetom da nema metastaze što će se znati iz krvne slike itd). I bez jednog bubrega bi mogao, no pod opasnosti da mu otkaže drugi, tako da navijamo da je tumor na slezeni.
Dakle sutra slijedi operacija, unutarnjeg krvarenja više nema i nadam se da ga neće biti i da će operacija dobro proći, no imam uz sebe popis dobrih ljudi što su se javili - evo danas jedan poziv čak iz Bjelovara . Operacija je sutra u pola tri - tri, u 7 dolazimo po Bena....
Objavljeno 9.rujna 2008.
Srijeda, 10.rujna 2008.
Operacija
Benu je proteklih dana punktirano 3 L krvi iz trbuščića, transfuzijom je primio oko 700 - 800 mL. Unutarnje krvarenje je zaustavljeno, ojačao je zbog donirane krvi.
Čekamo ishod operacije.
Objavljeno 10.rujna 2008.

Objavljeno 10.rujna 2008.u 17h
Što se dogodilo..
Tokom operacije vađenja većeg tumora , ispostavilo se oko 20 cm u promjeru između slezene i bubrega,
otkiveno je jako puno malih tumora radi kojih bi ponovno došlo do unutarnjeg krvarenja i za najviše 10 dana pesek bi nas u mukama napustio..tako smo nenadano morali donjeti tužnu i veoma tešku, potresnu odluku da ga se uspava tokom operacije :(
Odluka nas je shrvala.
Mislili smo da će imati još par mjeseci života koji bismo mu uljepšali uz nas, no nažalost dostigao nas je najružniji scenarij..
hvala svima na potpori preko e-mailova, raznih foruma, sms-ova i ovog web sitea.
Sada znamo da su doista mnogi ljudi cjenili njegovu pomoć u čuvanju Utočišta kunića.
Ben nas je pratio kroz svih 10 godina rada Utočišta, odkada je bio štene, i njemu u čast još za njegova života odlučeno je da je Utočište službeno počelo sa radom na dan njegova rođendana, 28.3.1998.
Naš nam Ben neopisivo nedostaje, a tornjakica Tara nastaviti će onako kako ju je Ben poučio, te prenjeti sada i svoje znanje, dalje na pse čuvare Utočišta, jer nećemo dopustiti da naša pesica ostane sama.
Objavljeno 14.rujna 2008
Želite li posljednji put pozdraviti Bena, možete se upisati preko Knjige gostiju (knjiga je nekon nekog vremena zatvorena)...